Libya

Evo posto sam ovih dana imala goste pa nisam stigla nista da pletem ili heklam ja sam barem bila vrijedna pa sam uslikala ljepote Libye.

Era bolera :)

Eh ljetos smo imali fazu suknjica a sada me uhvatila faza bolera. Prije nekoliko mjeseci sam u Sarajevu kupuila ovaj konac. Prvo sam pokusala da radim suknjicu od njega, medutim za suknjicu je ispadalo previse kruto i imala sam osjecaj da bi ona bila previse kruta i da ne bi lijepo padala, tako da sam morala da uradim bolero;) Namjeravam da ga obucem za bajram a mozda i za proslavu Nove Godine. Sad jos samo moram skontati kombinaciju sa njim:)

Mama u akciji

Eh kako ovih dana radim Namikovu sobicu doslo je vrijeme da nesto stavimo i na zidove. Moja kreativnost je opet dosla u iskusenje i nadam se da se pozitivno pokazala. Pravili smo ramove za slike i neke figurice od gline. Kako je namik opsjednut autima i svim prevoznim sredstvima ne moram vam reci koja je bila tema danasnjeg zadatka :)
Evo nadam se da ce vam se svijdeti. Jos smo napravili nekoliko figurica ali se suse pa cemo vam ih pokazati kad budu gotove :)

Koliko te silno ljubim.....

Koliko te silno ljubim,
aaaaa mrijem duso za tobom... (stihovi sevdalinke)

Kad sam prvi put osjetila Namika u stomaku pomislila sam kako je to divno, kako ga volim, kako necu nikad nista ljepse da osjetim. E onda kad sam nakon 12 sati porodaja i 2 sata nesvjesti(poslije carskog) prvi put ugledala to malo moje bice, mislila sam to je to. Taj osjecaj mora da je najveci, najbolji, najsnazniji koji mogu da osjetim. E onda kako su dani prolazili moji osjecaji prema njemu su rasli, razvijali se bas kako se i on razvijao i svaki put kad bih pomislila e to je to, dalje ne moze, desi se nesto sto me vrati na pocetak. Tako smo se danas igrali autica. To je njegova igrica gdje on stavlja covjeculjke playmobila u autice i voza ih. Veliko auto nije moglo da ude u malu kucicu, pa je on kao i obicno poceo da place i da histerise. Onda sam ja uzela kartonsku kutiju i napravila mu veliku kucicu u koju moze da ude veliko auto. Mama je rijesila problem kao i obicno i ne bi to bilo nista posebno da se on onda nije okrenuo, pogledao me u oci, rukice stavio na moje obraze i rekao mi "MOJE SCE". Eeeeeeeeee u tom trenutku me opet pogodio onaj stari dobri osjecaj i opet sam pomislila da ga volim do besvjesti i da vise od toga ne moze. A onda sam pomislila kako ce sutra opet nesto da uradi i ja cu isto da pomislim. Svaki dan je sve vise i vise. I sad ja ne bih znala da kazem tacno koliko ga volim i koliko je poseban za mene, jer ce to vec sutra da bude manje. Samo sam jedno sigurna da taj osjecaj nikada nece prestati da raste niti ce prestati da traje.

Baneri

Konacno uz Bojaninu pomoc uspjela sam da stavim ovu slicicu umjesto svoje web adrese. Meni se mnogo dopala, a nadam se da ce i vama. Sad cu da je stvaljam u potpis.

Jos malo

Sta smo radili do sada

Evo da vam pokazem sta je to sto sam pravila do sada, pa onda cemo nadam se objavljivati nove radove. Nadam se da ce ovo do sada da vam se svidi.

Prvi sesiric :)

Ovo je prvi sesiric koji sam isheklala za Namika. Detalje sam radila posebno pa sam ih nasivala naknadno. Na kraju sam bila mnogo zadovoljna, a i Namik ga je nosio cijelo ljeto. Posebna prednost je bila u tome sto je vozic bio saren pa smo mogli da nosimo sesiric uz svu garderobu :)